Click flag for Croatian National Anthem

With many thanks to Darko Gespaher who is a coach of Archery Club Sesvete, Croatia. He attended Coach Lee recent seminar in Belgium and has translated the KSL Shot Cycle in Croatian for us.

U daljnjem tekstu je prikazan KSL ciklus gađanja u obliku dijagrama.

Postoje mnoge faze gađanja, ali u osnovama se one mogu podijeliti u 12 koraka kroz koje ćemo proći.

Nadalje ćemo raspraviti preporučene obrasce disanja za početne i iskusne streličare, te navedeno prikazati radi jasnoće u ciklusu gađanja.

Uspjeh u strelicarstvu ovisi o stabilnosti i dosljednosti izvodenja gadanja. Stav je jedna od temeljnih stvari gadanja i jedna od prvih slabosti koje sam uocio kod gotovo svakog strelicara koji dolazi na Australski institut sporta (AIS), kao i u moje trenersko savjetovaliste, a ocrtava se u nesposobnosti za odrzavanjem cvrte povezanosti izmedu gornjeg i donjeg dijela tijela. Stoga je vaznost stava i ispravne biomehanicke strukture najvisi zahtjev potreban za stabilnost, snagu i izdrzljivost tijela.

Prvo pogledajmo poziciju stopala. Preporucena je pozicija otvorenog stava (kliknite na donju slicicu). Biomehanicki gledano, otvoreni stav osigurava snazniji stav, narocito u vjetrovitim uvjetima. Stopala trebaju biti u sirini ramena sa tezinom rasporedenom ravnomjerno na obje noge.

Preporucena raspodjela tjelesne tezine je oko 60 - 70 % na prednjem dijelu stopala i 30 - 40 % na petama. Preveliki broj strelicara stoji s vecim opterecenjem na petama, gdje se teziste tijela prebacuje unazad preko peta te time dovodi do nestabilnosti. Zamislite kako se ravna celicna sipka proteze kroz tijelo sa donjim dijelom pricvrscenim cvrsto u zemlji, dok gornji dio izlazi kroz glavu. Centar tezista treba biti smjesten priblizno izmedu stopala. Kuk mora biti lagano nakrenut unazad sto se moze osjetiti kada se kontrahiraju oba misica straznjice. Prsna kost se mora spustiti prema dolje kako bi osigurali vise slobodnog prostora za prolazak tetive. Ramena moraju biti u pravocrtnoj liniji s metom, ali kukovi moraju ostati otvoreni (kao stopala) prema meti.

Preporuceni polozaj stopala	Izvrstan stav

Neki priručnici posvetili bi ovoj temi cijelu stranicu, a vi ipak stavite strijelu na tetivu na najprikladiniji način koji vama odgovara. Uobičajeno postavite strijelu svaki puta na isti način, izgrađujući vašu rutinu gađanja.

Polozaj tetive na prstima

Većina priručnika preporuča smještanje tetive iza prvog zgloba kažiprsta, srednjeg prsta i prstenjaka,  te kada luk dođe u puni nateg tetiva dolazi u predio prvog zgloba prstiju koji natežu luk. Kroz neko vrijeme ovo može dovesti do nastanka bolnih žuljeva. Stoga ja preporučam da se tetiva smjesti neposredno ispred distalnog zgloba kažiprsta i prstenjaka, te iza distalnog zgloba srednjeg prsta kako bi spriječili da se navedeno dogodi (pogledajte sliku). Tijekom moje streličarske karijere, jednom mi se to dogodilo zbog čega sam bio van terena 6 mjeseci.

Kada smjesti štitnik prstiju na tetivu, streličar mora vizuelno provjeriti da li je položaj štitnika za prste uvijek na istoj poziciji za svako gađanje, uključujući i poziciju prstiju na štitniku za prste. Da bismo bili sigurni da su svaki puta prsti točno postavljeni na štitnik prstiju, uporaba razdjelnika prstiju izuzetno se preporuča jer će prsti u dodiru s razdjelnikom biti više opušteni. Kada se ne koristi razdjelnik prstiju, događa se česta pojava da prsti dodiruju završetak strijele, što dovodi do neželjene napetosti u ruci kojom natežemo luk. Osim navedenog, ruka mora biti postavljena na tetivu tako da dlan šake nije paralelan sa tetivom već lagano pod kutem od tetive, a put ruke završava gore na bradi kada smo u poziciji ekspanzije. “Shelfs“ štitnici za prste (s policom) se ne preporučaju, budući  mogu spriječiti dobru povezanost koja nastaje sa cijelom gornjim dijelom ruke u nategu.

Hvat drske /tetive

Položaj pritiska drške

Mala količina napetosti tetive daje olakšavajuću preciznu poziciju ruke kojom držimo luk na dršci. Ruka s lukom mora biti opuštena, smještena duboko i visoko u dršci luka sa palcem tako  da bude usmjeren prema meti kada je luk podignut; da bi se to postiglo, dopuštena je mala napetost u palcu. Od početka položaja držanja, pozicija ruke koja drži luk ne smije se mijenjati. Vrlo često vidim streličare koji petljaju u traženju udobne pozicije na dršci luka koji se može razlikovati od hitca do hitca ovisno kako se oni osjećaju. Ista pozicija ruke je od iznimne važnosti, a pridonosi tome da područje pritiska na ruci bude uvijek na istoj poziciji na dršci luka. Uputa o položaju pritiska na ruci vidi se na slici.

Ovo je odlučujuća pozicija gađanja u kojem se razdvaja uspjeh od neuspjeha. Morate imati jasnu ideju o tome što želite postići, u kojoj mjeri, te ako postoje, izbaciti nebitne misli i bilo koji uzrok odvraćanja pozornosti koji je vezan uz događaje oko vas. Sada morate biti potpuno usredotočeni na brzu mentalnu vježbu te kakav osjećaj treba imati za pogodak. Za vrijeme ovog koraka trebate udahnuti jedan ili dva duboka ZEN udaha za potpunu koncetraciju i opuštanje tijela, posebice lica, vrata i ramenog pojasa. Vrlo je značajno da ovaj korak stanja svijesti provodite tijekom treninga kako bi postao prirodan, te da na natjecanjima ne bi bio različit. Ovakva dosljednost u mislima stvoriti će veću svijest i povećati samopouzdanje.

Idući korak nakon mentalnog položaja je položaj držanja luka. Tijelo je u ovom položaju s težištem 60 / 70% na prstima stopala, a 30 / 40 % na petama. Kukovi moraju ostati otvoreni prema meti, šake i ramena dovedeni su u poziciju linije s metom, što dovodi do male napetosti ispod prsnog obruča pojačavajući stabilnost trupa. Prsna kost je uvučena i trbušni mišići su zategnuti. Kukovi moraju biti zarotirani unazad tako da je moguće mišiće stražnjice malo spojiti. Šake podižu luk, stražnje rame mora biti postavljeno unazad do položaja povlačenja lopatice dok oba ramena ne dođu u položaj što je niže moguće.

Položaj držanja luka (pogledajte sliku), ne ostvaruje se tjelesnim natezanjem tetive unazad uporabom ruke i podlaktice, nego namještanjem položaja ramena i lopatice. Slika jasno prikazuje što pokušavamo postići. Vizualizacija kako su prsti koji drže tetivu povezani s laktom lancima može pomoći, što će dovesti do opuštenijih prstiju, nadlaktice i podlaktice.

Pradnateg	Položaj ramena

Kada zauzimamo položaj držanja, može se javiti prirodna sklonost naginjanja od mete zbog neutraliziranja položanja neravnoteže uzrokovane težinom luka, a može se pogoršavati kako se snaga natega pojačava povlačenjem tetive. Stoga savjetujem da se u ovom položaju držanja, nagnete lagano naprijed prema meti kako bi se oduprijeli ovoj prirodnoj pojavi.

Stražnja lopatica je u položaju držanja  pomaknuta unazad  - pogledajte sliku A. Tetiva mora biti povučena unazad i dolje u ravnoj liniji na udaljenost  5 - 7 cm (2 - 3 incha)  od brade  - pogledajte sliku B,  ali ne ravno na bradu. Lakat u nategu mora kružno doći dovoljno daleko kako bi bio u liniji ili koliko je moguće više u liniji. Ovo će pripomoći u pozicioniranju lopatice nadolje, održavanju stražnjeg ramena nisko i spuštanju mišića leđa nisko,  koliko je više moguće – pogledaj sliku C. Drugi Newtonov zakon akceleracije aktivirat će se u trenutku nakon početka izvođenja natega. Stoga je bolje povlačiti odlučno, nego sporo i pažljivo natezati tetivu. Ovakvo natezanje tetive dovest će lakat prije u poziciju potrebne linije.

Kada ste u koraku natega, prsti ruke u nategu i lakat moraju biti minimalno napeti. Kao pomoć u izvođenju opuštenog natega u prstima i laktu, vizualizirajte kako su prsti spojeni s laktom užetom ili lancem.

Slika A	Slika B	Slika C

Od položaja  držanja, kada krenemo s nategom, nišan mora ostati iznad vodoravne linije mete. Ukoliko je nisko, morat ćemo podizati luk kako bi došao u ciljanu točku, a to dovodi do nepoželjnog napora u ruci kojom držimo luk. Također u ovom položaju moramo se oduprijeti (pogledati kraj 5. položaja držanja) prirodnoj težnji odmicanja u stranu od mete, uzrokovane protivnom silom težine luka, koja se može lako pogoršati kako se sila natega povećava,  pa ćemo  tako izgubiti ravnotežu, a naš centar težišta tijela može biti premješten.  Isto tako napetost mišića tricepsa, u ruci kojom držimo luk, pomaže nam u niskom držanju tog ramena.  U ovom položaju nesmije se započeti s ciljanjem.

Što se tiče  disanja, preporuča se udah pri nategu luka kako bi stvorili prirodni osjet dobivanja snage. Kasnije ćemo  raspraviti i istražiti disanje tijekom ciklusa gađanja kao zasebnu temu s više detalja.

Primicanje Sidrenje

Dolazak u puni nateg znači da cijela ruka koja nateže tetivu vrši pokret kao jedna cjelina do pozicije sidrenja na kosti brade. U stvari, sidrenje nije baš potpuno prikladan izraz, budući  se time može protumačiti kako nateg tetive staje u ovom položaju. Vjerojatno bi bolji  izraz bio dolazak u položaj „primicanja /prijenosa“. U stvari,  nateg se preoblikovao iz vanjske kretnje u unutarnju kretnju. Ovo je možda složeni pojam s kojim se treba pozabaviti, kao neprekinuti put natega tetive,  podrazumjevajući fizikalno ne zaustavljanje pomaka tetive, koji izraz je uobičajeno prihvaćen. Nadalje ova pozicija određena je ispravnim položajem lopatice i lakta ruke s tetivom u nategu. Glava je u ovom slučaju samo jedna od referentnih točaka u postupku izvedbe završnog  ciljanja.

Kada se gleda sa strane, visina lakta treba biti u liniji strijele ili malo iznad linije. Ukoliko je lakat previsoko, mišići leđa  - trapezoidni mišić i mišić lathisimmus dorsi, koji su potrebni tijekom koraka „prijenosa“  bit će onemogućeni,  te će ih biti nemoguće aktivirati ispravno

Visina lakta

Poravnanje

Nadalje, kada odozgo gledamo lakat prilikom natega tetive on treba biti u liniji sa strijelom. Bilo bi još bolje da je malo iza te linije, ali nikako ne prema naprijed ispred linije. Na samom početku odvijanja natega tetive, ruka u nategu mora biti stavljena u takav položaj da osigura čvrst položaj na kosti brade, bez potrebe za okretanjem ruke tijekom natega ili kad dospijemo u položaj sidrenja na licu. Ruka u nategu tetive mora ostvariti čvrsti spoj s kostima brade da bi stvorili vezu „kost na kost“ što je bitno kako bi osigurali solidan položaj „nocka do očiju“. Kada koristimo štitnik za prste s policom, streličar mora osigurati da mu vrh ruke u nategu ostvari čvrsti spoj s kostima brade, ali često se događa da je samo vrh police štitnika za prste u dodiru s bradom što dovodi do razlike u pogodcima. Bilo koje okretanje ruke na licu u nategu ili podizanje nagiba lakta pri nategu tetive proizvest će promjenu pritiska na prstima i dinamiku gađanja. Spoj između tetive i brade treba biti  čvrst, jer će to dovesti do snažne povezanosti i pridonijeti dobrom pogotku.

Na početku koraka „primicanja“, koji započinje tijekom malog preklapanja pri kraju faze natega, ( neposredno prije sidrenja) preporuča se brza vizualna provjera pozicije klikera na strijeli za postizanje veće dosljednosti gađanja.

Kada natežemo tetivu do točke sidrenja, moramo koristiti nadlaktice, podlaktice i mišiće ruku kako nas tetiva luka nebi povukla unatrag ukoliko bi koristili samo leđne mišiće. Dakle, da bi se postigao položaj držanja, ponekad je potrebno za nastavak natega tetive,  kao i neželjene napetosti u ruci kojom natežemo luk, u nadlaktici i podlaktici kao i u ruci kojom držimo luk, poduzeti prijenos sila na leđne mišiće. Postupak primicanja/prijenosa iznosi oko pola sekunde. Trebalo bi biti jasno da je metoda učenja “ kontinuiranog vanjskog pokreta“  nedostatna i predstavlja prepreku  stalnom ostvarivanju visokih pogodaka i rezultata. Kao takvo, “držanje“ je presudno i osnovno za izvođenje dosljednog gađanja.

Nakon dostizanja ključnog položaja „držanja“, pažnja mora potpuno prijeći i ostati na mišićima leđa. Ukoliko u ovom dijelu pokreta,  misli budu skrenute na bilo što drugo, izgubit će se povezanost s temeljnim (stabilizirajućim)  mišićima leđa. Mora se razumjeti da „držanje“ nije korak već kritična točka prijenosa u stalnom procesu nakon svih izvedenih provjera i uravnoteženja. Kada smo u fazi „držanja“, spremni smo početi s ciljanjem i ekspanzijom (širenjem).  Zauzimanjem ovog položaja, pažnja mora biti usmjerena na rotaciju lopatice dolje i prema kralježnici kao i  tiskanje na dolje, kako smo naznačili u koraku „ciljanje i ekspanzija“.

U ovom ćemo stupnju ukratko spomenuti disanje tijekom gađanja, iako će ovo biti zaseban dio s kojim ćemo se baviti kasnije.

Na početku natega tetive, uzima se duboki Zen udah stvarajući prirodni osjet zadobivanja snage. Tijekom pokreta „primicanja/ prijenosa“ izdah mora biti polagan na prirodan i opuštajući način sve dok ne ostane 50 – 70%  kapaciteta zraka u plućima. Takav izdah omogućit će smještanje ciljnika  u zlato ili mjesto ciljanja. Disanje se mora zadržati tijekom ekspanzije kao i dok se ne dovrši cijeli korak  vizualne kontrole ( Follow Throught).

Ciljanje

Sve do položaja držanja, naša svijest je usmjerena na unutrašnji fokus, ali sad se moramo prebaciti na takozvanu „usku vanjsku pažnju“. Sada sva pažnja mora biti usmjerena na ciljanje. Ciljanje mora započeti jedino poslije koraka „primicanja/prijenosa“ i nakon što smo postigli  položaj držanja, nikako prije toga! Od držanja do otpuštanja tetive, za postizanje najboljeg rezultata, idelano je vrijeme  od jedne do tri sekunde. Podsvjesni dio uma mora dopustiti smještanje ciljnika u područnje ciljanja,  a ciljnik  mora lagano kružiti po meti. Ciljanju treba pristupiti bez strepnje. Treba ga gledati kao slijedeći korak u postupku izbacivanja strijele, a ne kao glavni dio postupka gađanja.

Kad smo usredotočeni  s nekom razinom intenziteta, pažnju možemo istovremeno usmjeriti samo u jednom smjeru. Prema tome ukoliko je centar pažnjepu potpunosti preusmjeren na ciljanje, povezanost s stabilizirajućim mišićima trupa bit će izgubljena. Jasno je da ciljanje zauzima određenu poziciju, ali ono mora biti izvedeno više podsvjesno nego svjesno.

Tijekom koraka ekspanzije, lakat ruke u nategu, u idelnoj poziciji, trebao bi biti iza linije strijele, položaj lopatice postavlja se prema dolje i rotira, pored kralježnice, otvarajući prsa u kružnom pokretu. Ovo je u osnovi mali pokret, ali zbog OMJERA POKRETA to će biti dovoljno za prelazak zadnjih 1 – 2 mm ispod klikera.

Moramo shvatiti kako ekspanzija nije samo pravocrtni pokret guranja i/ili povlačenja, nego više rezultat velikog kružnog pokreta koji uključuje lopaticu te kosti leđa (mali pokret), prsnih kostiju spojene s prsnim zglobovima (veći pokret) te ruke s drškom i ruke s tetivom (najveći pokret). Ovo se zove  OMJER KRUŽNOG POKRETA  (omjer kružnog pokreta - Ratio of Circular Movement or ROCM ).

Da bi postigli osjećaj ekspanzije, zamislite  povezanost između lijeve i desne ruke. Rotacijom lopatice prema kralježnici  osjetiti će se zaokruživanje i širenje prsa, a najveće širenje će biti između ruke s tetivom i ruke s drškom, dovoljnih da daju  zadnjih nekoliko milimetara potrebnih za prelazak klikera, bez potrebe za guranjem i/ili povlačenjem. Kako ovaj pokret ide u oba smjera,  nebi trebao biti vidljiv ni  pokret na tetivi kada se gleda prema referentnoj oznaci na štitniku prsa. Obično se ovo jedino može uočiti kod streličara koji su tehnički jaki u FITA disciplini sa postignutih više od 1350 krugova. Streličari moraju, tijekom ekspanzije, zadržati kontrakciju tricepsa ruke kojom drže luk kao  i prednje rame nisko, V-položaj šake na dršci, te opušten položaj ruke s lukom.

Ravnoteža prilikom otpuštanja u koraku ekspanzije  uvijek mora biti raspoređena 50 – 50 %. Nestabilnost ovog omjera utjecat će na težište tijela. Ako postoji neravnoteža, bilo da prednja strana ide naprijed ili više vjerojatno, da dominantna strana natega bude jača,  streličar će se nagnuti unazad i dalje od mete. Tijekom ove faze, pažnja mora biti potpuno usmjerena na ekspanziju. Bilo koja svjesna misao o prstima na tetivi ili bilo što drugo mora se zaboraviti jer će se izgubiti povezanost s mišićima stabilizatorima leđa i poremetiti mekano otpuštanje tetive.

Omjer kruznog pokreta

Otpustanje tetive

Tetiva mora biti otpuštena s potpuno opuštenim prstima te tako dopustiti da se  tetiva slobodno kreće po svojoj putanji.  Tetiva mora izgurati prste van putanje tetive. Promatrajući neke od elitnih streličara vidiljivo je da se njihovi prsti prilikom otpuštanja kao i za vrijeme vizualne kontrole (Follow Throught), stvarno nalaze na istoj poziciji kao i dok su bili na tetivi. Slika prikazuje otpuštanje tetive Tima Cuddihy-a u Atheni na OI 2004.

Otpuštanje mora biti pokrenuto stabilizirajućim mišićima (trapeziusa m.) i ne smije nikako dolaziti od guranja drške luka  ili od natezanja tetive  prstima u nategu. To je unutarnji pokret koji je objašnjen u 9. koraku ciljanje i ekspanzija.

Aktivacija klikera predstavlja fazu u gađanju koji se mora osjetiti, a ne čuti. Taj je pojam možda teško shvatiti. Međutim, ukoliko streličar očekuje zvuk klikera kako bi krenuo s otpuštanjem tetive, svjesna misao ide prema klikeru i ponovno će biti izgubljena povezanost s mišićima stabilizatorima trupa.

Streličari koji pokušavaju otpustiti tetivu svjesnim otvaranjem prstiju, dopuštaju da se fokus prebaci s mišića leđa na mišiće prstiju. Svjesnim stavljanjem pažnje na prste da otpuste tetivu, zaustavlja se kontuinuirani pokret. To dovodi do gubitka napetosti leđa. Isto tako stvorit će napetost u mišićima prstiju, smještenih u podlaktici koji su odgovorni za otvaranje i zatvaranje prstiju šake.

Tu je također i odvojeni mišić koji kontrolira mali prst (m. extensor digiti minimi). Mali prst ruke u nategu tetive  mora biti opušten i uvjek mora biti u istoj poziciji kod svake ispucane strijele. Bilo kakva promjena u položaju ili napetosti malog prsta, uzrokovat  će napetost u prstima ruke kojom napinjemo tetivu luka.

Vizualna kontrola

Vizualna kontrola (Follow throught) je u stvari dio otpuštanja i ne spada u  odvojeni pokret. Ispravna napetost u leđima mora biti ostvarena sekundu do dvije nakon otpuštanja tetive. Nastavak rotacije/skupljanja lopatice kroz vizualnu kontrolu stvoriti će puno bolji osjet  napetosti leđa. Vizualna kontrola mora biti prirodna reakcija, te se više od kratkog otpuštanja, prepuruča dugo i tečno otpuštanje koje ne smije biti forsirano,  ali mora biti posljedica zauzimanja pravilne napetosti leđa.

Prisilna i pretjerana vizuelna kontrola je znak neispravnog otpuštanja tetive. U većini slučajeva, to je rezultat prisilne aktivnosti koji dovodi do nestabilnosti centra ravnoteže, utječući na pogodak. Dodatno, pod prisilnom vizualnom kontrolom pritisak prstiju na tetivi bit će različit, što utjeće kako prsti sjedaju na tetivu što nadalje dovodi do razlike u pogodcima.

Ukoliko je vizuelna kontrola izvedena prirodno, ruka u nategu tetive bit će jako opuštena, kretat će se unazad i ostati u dodiru s licem slijedeći liniju brade koliko je duže moguće. Lakat treba ići bočno unatrag završavajući s prirodnim pokretom prema dolje. Ruka u nategu tetive kao dio pokreta vizualne kontrole,  ne smije pasti dolje prema ramenu što dovodi da lakat padne predaleko prema dolje.  Nadalje, luk se vizualno prati u pravocrtnom pokretu prema meti, premda će se ruka koja drži luk (prilikom rotacijske ekspanzije)  pomicati lagano u lijevo kod desnorukih streličara.

Opustanje i povratna sprega

U zaključku vizualne kontrole, tijelo i svjest trebaju biti spremni za idući hitac. Bilo koja tjelesna ili psihička napetost proizvedena tijekom postojećeg hitca mora biti uklonjena. Da bi to postigli preporuča se napraviti dva duboka Zen udaha. Ovo je također vrijeme za analitilčku neemocionalnu povratnu spregu (feedback). U stvari, to je lakše reći negoli učiniti, naročito nakon manje uspješnog hitca. Međutim, kad je rezultat  u meti savršen, postoji samo  korist  u analitičkoj analizi hitca. Vrlo je značajno da streličar nauči „osjetiti“ hitac, tako da se bilo koja tehnička nedosljednost u hitcu može prepoznati i ispraviti te sprovesti izmjene u narednom hitcu. Značajan je jedino trenutni položaj strijele u meti, koji omogućava proces povratne sprege te drugih pretpostavki, uključujući vremenske uvjete.

Za stalni proces učenja i razvitak pojedinog streličara vrlo je važano da streličar prihvati potpunu odgovornost  za ishod hitca, te da ne postoje izlike već samo razlozi za preuzimanje odgovornosti. Uobičajene izlike kao što je vjetar, ometanja kao što su: mobilni telefoni,  pokreti kamera i zauzimanje krupnog plana, buka gledatelja, djece koja plaču, itd, itd, itd. morat će se prepoznati u budućnosti, ukoliko se utvrdi da su smetnja za razvitak streličara.

Ovim završavamo  dvanaest koraka tehnike KSL ciklusa gađanja koja se poučava od strane trenera KiSik Lee-a u Olimpijskom streličarskom trenerskom centru SAD-a u Chuala Visti, a neposredno prije toga u Australskom institutu sporta u Camberri. Ovih dvanaest koraka su u cijelosti autorizirani od strane KiSik Lee-a, kao i sve ostale tehničke informacije, uključujući i najčešće postavljana pitanja (FAQ) na ovoj stranici.

KSL International Archery raspoznaje značaj jednoobraznog treniranja i veliko je zadovoljstvo vidjeti kako je jedna od vodećih nacija u streličarstvu svim srcem usvojila BEST (Biomechanically Efficient Shooting Technique – Biomehanički uspješna tehnika gađanja) zasnovanu na poučavanju trenera Lee-a. Naše je nastojanje da podijelimo navedene informacije slobodno sa svim onim streličarima i trenerima koji su željni  otvoreno prihvatiti  i uvećati svoje znanje, širenjem znanja i poučavanjem metode kao što je ustvrdio Jim Easton: „jedan od najiskusnijih i talentiranih trenera streličarstva u svijetu i kroz Olimpijsku povijest“.